Priče/Stories

Politike, Kruha i Kajmaka

U ostalom pregledu vijesti sa zapada:

Donald Trump, prvi predsjednik koji je i službeno zaštitno lice “spray” tena, oslobođen je od svake ljage. Naime, prema izvješću koje je usplahirilo štovatelje  jednako kontroverzne i korumpirane Hillary, Donči je “potpuno” oslobođen optužbe pošto je američki ministar pravosuđa objavio zaključke posebnog tužitelja Roberta Muellera o ruskoj istrazi za koju je ocijenio da je “sramota” što se uopće dogodila.

Jeste, politika je malo stigla u moju butigu. Ako nisi mali od ove kužine, X ti je u desnom gornjem kutu. Thank you, next!

Drugim riječima, Trump nije uopće surađivao s Rusima, osim ako se izuzme činjenica da  se družio s ruskim prostitutkama u Moskvi koje su navodno na njegov zahtjev piškile po krevetu u kojem je, opet velim, navodno spavao Barack Obama, ali to je drugi par ruskih opanaka. Ako ništa drugo, moramo priznati da je Don Donald  prve četiri godine držao ruke u džepu i za sada nije taknuo niti u jednu pripravnicu u Bijeloj kući, za razliku od jednog njegovog prethodnika koji je zapjevao djevojci u plavoj haljini: Monica, Monica, Monica, nije to usna harmonika. Sve ostalo je povijest.

Ako ne znaš o čemu govorim, sjedi, jedan.

Upali internet i napiši plava haljina i bijela mrlja.

Nemoj biti kao jedna moja  školska frendica koja je davno, prilikom usmenog ispitivanja iz povijesti,  na pitanje što je Rimljanima bilo potrebno, umjesto “kruha i igara” odgovorila “kruha i kajmaka”. Na njezinu žalost, a na našu radost, toga su dana služili kruh i kajmak za gablec u školi (toliko o zdravoj prehrani), a ova izjava je ostala zapisana u analima osnovne škole.

Tko joj je kriv, kad tada nije imala internet.

Ona danas radi u gradskoj upravi i boli ju pussy za ovaj tekst, Rimljane, kajmak i kruh, iako ima trenutno odličnu krušnatu poziciju u gradskoj administraciji (u-hljeb) i uvijek je, naravno, najpametnija. Doduše, kako kome. Ja se uvijek priupitam kako bi povijest izgledala da ju je ona pisala. Rimljani bi dobili kajmaka umjesto igara. Možda  to čak ne bi bilo niti loše jer bi u konačnici bilo manje orgija i krvoprolića u starom Rimu, a samim time i danas u Americi.

Sreća ili nesreća pa nije studirala povijest, već pravo, i nije  kupila diplomu, kao dobar dio njezinih suradnika.

Evidentno je da nova (zapadna) civilizacija nije odmakla od one drevne, jer se idiotizam nastavlja, a iz povijesti nismo naučili ništa, nego i dalje izmjenjujemo svakih pet do deset godina likove koji ništa ne čine za nas, već isključivo samo i samo za sebe. Vi ste pomislili HDZ, ne ja!

Kao na rimskim igrama navijamo za one koji su najglasniji, i pri tome smo gladni i kruha i kajmaka, ali ne nužno igara, i to onih u obliku reality showa. Ovdje ih ima više nego Kineza, ali i to je sada jedna sasvim druga statistika. Reality showovi su postali oblik zabave koji se uvukao i u politiku. Stoga prostiranje prljavog veša u prime timeu nije ništa novo, i nije samo za Kardashianke, osim što su ulozi puno veći, a veličina ega je nemjerljiva.

Dobar dio Amera, pri tome mislim na demokrate, željelo je vjerovati da je Trump dobio izbore zahvaljujući tome što je dao (koga?, čega? guze) drugu Putinu koji mu je pomogao tako što je sabotirao Hillary.

Kao da Putin nema pametnijeg posla od bavljenja američkim izborima. Ima pun vagon pedera koje nastoji što prije utamničiti i izbrisati s lica zemlje. Navodno mu Hrvati nude Goli otok koji ima svu potrebnu infrastrukturu. Kad već nisu poslali svoje, onda mogu udomiti ruske.

Ali koga briga za pedere, osim popova, Željku Markić i prema novom, malu zajebanu islamsku Kraljevinu Brunej, koja  se istih rješava kamenovanjem. U Hrvatskoj pak puste Daruvarca da to riješi.

Nego, de da nastavim o Hillary, koja je navodno trebala biti nepobjediva.

Od kreštava glasa, nalakirane frizure, crven-bijeli-plavi odjela, i tri šlepera afera koje je teglila sa sobom svih ovih godina, uz kontroverzne mailove koji su joj bili posljednji čavao u izbornom lijesu, Clintonova jednostavno nije imala šanse.

Za one koji kažu da ih ne zanima politika, ali ih zanimam ja: Clinton je u vrijeme svog mandata državne tajnice poslala, primila i proslijedila 62.320 elektroničkih poruka sa svoje privatne (clintonemail.com), a ne s vladine adrese (state.gov) kao što nalažu propisi i kao što su činili njezini savjetnici. U nekim mailovima nalazili su se dokumenti koji su klasificirani kao Top Secret.

Žena je dijelila šakom i kapom, a nije ništa znala o serverima. To je, ako razmislite, pravi materijal za ured predsjednika. Ako je tako komunicirala dok je bila državna tajnica, što se onda iščuđava što su Rusi hakirali izbore.

To vam je kao ono kada dobijete neku obavijest na kompu da je nešto “wrong”, a vi uporno stišćete OK, i NEXT, i onda vam se sistem sruši i krivi su svi oko tebe i pas i mater, ali  samo ne vi. Hillary je itekako znala što čini, samo joj se obilo o fen frizuru onda kada je najmanje očekivala. Popiknula se dama na pragu Bijele kuće.

Amerika je, kao što već znate, rekla YES Donaldu. Koliko slavlja, isto je toliko  bilo i tuge. Šok i nevjerica, naravno, ponajviše u New York i Wall streetu koji su vjerovali da će Hillary biti ta koja će im čuvati leđa i izmusti i posljednji cent srednjoj, radničkoj klasi.

Milijun “Pa kako je to moguće” pitanja.

Lijepo. Jer je dobrom dijelu američkog pučanstva dopizdilo političko floskularenje i “sve u rukavicama obzirno” i  “da nije krivac netko treći”, ali i činjenica da Hillary nije bila dovoljno jaka da probije taj “stakleni plafon”, i otvori put za sve nove generacije žena u politici. Čak štoviše, uspjela je zasrati taj isti plafon i, kako bi opravdala još jedan politički krah, okrivila je Donalda i Ruse.

Bože, još će ispasti da sam republikanac!

Zamijenio sam plave za crvene.

Šalim se, naravno! Idemo dalje! (wink)

Nedugo nakon izbora, od jednog bliskog izvora Clintoničine kampanje doznao sam da je Clintonica bila toliko uništena porazom na izborima, da je u izbornoj noći ubila tugu u čaši te da zato nije mogla izići pred svoje birače i održati govor. Odlučila je to učiniti ujutro, nakon što su je jedva otrijeznili. Za tu je prigodu odjenula  kostim korizmeno-ljubičaste boje kakti patnica, i nabrekle podočnjake nastale kombinacijom alkohola i suza.

Nakon toga svjedočili smo prosvjedima na ulicama većih američkih gradova. Amerika se odjednom probudila kada je shvatila da u Bijelu kuću dolazi Donald i Melania, prva dama koja će u povijesti ostati posebna niti po čemu, osim što je zelenu kartu zaradila fotografirajući gole cice u GQ magazinu i to što je prepisala govor Michele Obame.  Eto, Bijela je kuća i to doživjela.

Na prosvjedu su sudjelovale mahom osnažene žene, feministkinje tj. one koje vole na poštanski sandučić ugravirati i svoje djevojačko prezime jer ih to čini snažnijima i svojima i jakima, i neovisnima. Bravo za feminizam koje se sveo samo na takvo osnaživanje nježnijeg spola.  Sudjelovale su ujedno tu i poznate osobe koje su u znak protesta isplele pussy hats, iliti pizdine kape (prostite na slobodnom prijevodu), što je referenca na Trumpovu izjavu iz 2005., koja je isplivala tijekom kampanje, da žene treba grabiti za genitalije, a one su genitalije odlučile nositi na glavi.

Bez pogovora užasna izjava, a niti kape nisu Bog zna kakve.

Ali možete li  zamisliti što bi se dogodilo da je prva dama Bijele kuće postao Bill Clinton? Bijela bi kuća postala novi Jacksonov Neverland u kojoj bi glavni akteri bili osoblje i pripravnici. U krajnjem slučaju, besplatan staž s dugom karijerom je osiguran samo ako je čika Bill sretan i zadovoljan/en.

Osoblje je ipak odahnulo vidjevši da je stigla Melania. Ionako slabo govori engleski, tako je totalno ok, a zasigurno ne bi nikoga zgrabila jer se boji da bi mogla ostati bez zelene karte i otprknuti natrag u Deželu.

Da se vratim na prvobitnu temu. Znači, Donald je opran svake krivice, a opsežna istraga dokazala je da je on zapravo nevin i da se nije prodao za Putinove škude.

Znam da je teško u to povjerovati, kao i u nevinost kurve ili Kardashianki.

Zaključujem da je ova nacija fenomenalna. Donald je izabran većinom i ma što tko mislio, jer su se ljudi (ovce) zaželjeli malo sirovine koja zna na koji ih način razjariti. Nakon glupastog Busha koji je bio vječni očev potrčko, i Obame koji je zbog svoje rasne pripadnosti bio nepogrešiv u očima mnogih, a jedino što je ostavio iza sebe su kvazi zdravstveno osiguranje i milijuni duga uslijed svih mogućih ratova u koje je Amerika ušla, a sve s ciljem da se obrani od terorizma i kazni sve one koji su odgovorni za to, a nipošto ne zbog nafte, Ameri su se odlučili na riskantan potez i ukazali povjerenje političkom pripravniku.

Znam, preduga rečenica, ali pokušajte pročitati u jednom dahu. Znam da možete.

Na scenu je došao narančasti baraba, a njegov glavni zadatak je učiniti Ameriku velikom ponovno i pregraditi se od komšiluka zidom većim od onog kineskog. Ništa to ne čudi. A ako se po jutru dan poznaje, onda nam ne gine još 5 godina kruha i igara u areni zvanoj politika.

Nije ovo prvi puta u kratkoj povijesti američke države da svjedočimo demokraciji koja je ujedno i   tragikomedija. Temelji demokracije izliveni su na kostima Indijanaca, a onda je Amerika doživjela ekonomski procvat zahvaljujući trgovini crnačkim robljem i njihovom izrabljivanju. Kasnije su ti isti crnci tražili svoja prava, kao i svako drugo ljudsko biće, međutim u najdemokratskijoj državi svijeta  nisu je dobili sve do 1965. godine.

Bravo za demokraciju.

Ne čudi stoga što svako malo izniknu neki politički pokemoni koji zapravo i nemaju veze s politikom, ali su se nekako našli u njoj i sad, eto, odlučili zaplivati i do Bijele kuće. Jedan od njih je bio i glumac Ronald Reagan. Hollywoodske ekrane i afere s ljepoticama zamijenio je političkim tribinama.

Je l’ vam dosadno ovo?

Evo još malo pa gotovo.

Iako je Reaganovih osam godina na čelu SAD-a bilo puno kontroverzi, Reagan je u očima Amerikanaca jedan od najpopularnijih predsjednika u povijesti. Svojim je stilom vladanja pridonio reafirmaciji predsjedničke funkcije nakon duljega kriznog razdoblja.

Možda će na koncu takav biti i Donald. Samo je sada podosta neshvaćen. Odnosno neshvaćeni su njegovi tweetovi. Ne ide niz dlaku medijima, proziva sve one koji ga nerviraju i ne susteže se dobaciti otrovne komentare i prozvati one koji nastoje prodavati flaširanu maglu s okusom limuna na kojoj je zalijepljena prekrasna motivirajuća poruka.

Ishod takvih sladunjavih političkih umiljavanja je još jedna prazna plastična boca koja će vjerojatno koštati života nekog pingvina, polarnog medvjeda ili nedajbože još jednog Titanica.

A kad smo već kod toga, njega jednostavno zaboli dorrito za klimatske promjene. Jedino što mu je važno je da se više ogradi od susjeda tim zidom i da je kosa postojana kao uz trovremenski taft.

Kino je besplatno u Americi, vjerujte mi,  ako imaš kablovsku.

Ja se baš veselim sljedećim predsjedničkim izborima jer ću po prvi put moći glasovati, ako mi odobre državljanstvo nakon ovoga teksta, jer još nisam zalijepio hanzaplast na kameru na kompu pa vjerujem da me špijuniraju.

Veselim se jer ću svoj glas moći napokon dati pravom kandidatu koji će uistinu Make America Great Again. Toplo se nadam da će to biti netko od Kardashian sestara jer su one dokazale da od osobas nepostojećim talentom mogu zgrnuti milijune i ostvariti američki san.

Pa što ne bi one bile uzor za zdrav i kvalitetan život prepun Instagram filtera.

Vjerujte mi da je u ovoj zemlji snova sve moguće. Stoga se nemojte čuditi ako Kim ili Kanye završe kao guverneri Kalifornije, kao što je to bio Terminator.

Vrag radi brzo, ali Kris Jenner radi brže, naslađuju se mediji s poglavicom obitelji Kardashian, dok ona broji lovu od prodaje svojih kćeri i njihovih života. Pet poroda, aj dobro, šest, sa sinom koji je ništ koristi, bila je unosna investicija.

Ako ne znate tko je ona, izađite ispod tog kamena i prištekajte se na prvi besplatni WiFi kod pekarnice Mlinar i proguglajte Kris. To vam je mama, a ne tata koji je postao mama obitelji Kardashian.

Toliko od apolitičnog analitičara iz daleka.

Bilježim se sa štovanjem.

Add Comment

Click here to post a comment