Priče/Stories

Uskrsna poslanica

Sretan Uskrs svim kršćanima i onima koji se tako deklariraju, a čine sve suprotno onomu što piše u Bibliji. U prvom redu mislim na političare koji su već odradili službenu uskrsnu misu pred kamerama HRT-a i samim time odaslali poruku narodu: Naš je obraz debeo kao đon i mi nemamo savjesti, ali smo zato prvi ispred oltara jer je red. Mi smo ti koji svojim primjerom pokazujemo da čuvamo hrvatsku kulturu i običaje.

Kad ih je Isus ugledao na uskrsno jutro, vjerojatno je poželio vratiti se natrag i odrijemati do nekih boljih vremena. Nadrijemao bi se podosta, jer ta bolja vremena nikako da dođu, a i sit je njihovih laži, možda čak više nego vi. No nećemo o tome na današnji dan. Preteška je to tema za ionako pun želudac.

Uglavnom, sretan vam Uskrs!

Vrlo sam ponosan na vas što ste preživjeli korizmu, neki s deset kila manje, neki s deset kila više, no bilo kako bilo, sada možete uživati u slasticama i alkoholu do iznemoglosti kao što su to nekada činili drevni Rimljani i Marija Antoaneta. To vam je ona što je jela previše kolača, pa na kraju nije umrla od dijabetesa, već je ostala bez glave. Vas nitko neće smaknuti jer ste se danas prežderali, samo će vas mučiti žgaravica, no unatoč tomu jest ćete minimalno pet puta.

Uslast!

Savjet za ove teške gastronomske dane je da obavezno ostavite bocu Jamnice kraj kreveta (nisu platili da ih reklamiram, ali svejedno) i nekoliko Peptorana, tako da se nakon ručka, negdje oko 3 popodne, možete opet malo oslastiti.

Poseban pozdrav šaljem svim domaćicama ovoga svijeta, a najviše onim hrvatskim koje su ovih dana nosile težak križ kućanstva. Njihova se muka definitivno ne može usporediti s onom Kristovom jer taman kada pomisliš da im ne može biti teže, one izvuku onaj dobar stari argument ’’cijeli dan nisam stala’’. Taj isti argument ide rukom pod ruku s onom antologijskom “oprala sam tri mašine veša”.

Sestro, nisi ih teglila na obale babilonske (bosutske), ili iskuhavala u kotluši na živoj vatri, nego ih je oprala mašina, a vjerojatno imaš i sušilicu.

Njihova “muka po kućanskim poslovima” je kudikamo veća jer njihov Šimun Cirenac (mislim na onu drugu polovicu) ne može pomoći sve i da hoće, a zapravo neće, i u tom ključnom periodu se izgubi kao guska u magli što domaćice dodatno izbaci iz takta. Svi mogući alati su u pogonu tih dana i nitko ne može učiniti blagdane slasnijima i mirisnijima od ženskih ruku.

Čast iznimkama – meni!

Kecelje su stegnute oko struka na najjače, a kuhače su spremne za niski start.

Već vidim Kety kako užurbano završava kremu dok se biskvit uspješno diže u pećnici. Kecelja joj uvijek ostane čista jer ima neobičnu naviku da ruke obriše, umjesto o kecelju, o svoje punašne bokove. Lice joj se obično orosi kao najboljem kirurgu koji obavlja više operacija odjednom. Ona ne osjeti pritisak, ali bi moglo biti fatalnih žrtava ako nešto krene kako nije zamislila.

U tom slučaju često smo to bili mi, djeca, koja su se baš našla u trenutku kada je shvatila da je zaboravila staviti rižu u meso za sarmu, pa ih je morala ponovo zavijati. Mi smo mrtvo oblizivali ostatke limun kreme, i samim time svjedočili raspadu sistema.

Toga Uskrsa nitko nije poginuo, sarma je bila slasnija nego ikada, a ja bogatiji za još jednu blagdansku anegdotu.

Usisavač je obično podešen na maksimum, a iz kuhinje se pari sve u šesnest i sve pomalo nalikuje na kućanski laboratorij profesora Baltazara. Ništa nema smisla, a na kraju sve izgleda savršeno. I mora jer se jedino tako dočekuje uskrsno jutro. Uobičajeno je da se stolnjaci štirkaju, zavjese peglaju, a djeci je strogo zabranjeno kretanje po kući jer bi se mogla narušiti harmonija briljantnosti. Žene, majke, kraljice i one koje će to tek postati su na steroidima jer je potrebno izmaknuti svaki kutak kuće u slučaju da uskrsli Isus slučajno dođe u sanitarnu inspekciju.

Kada ih upitaš čemu to, obrve obično podignu do polovine čela, odapnu pogled od kojeg ti na trenutak proleti život pred očima. Tada shvatiš da je totalno krivo vrijeme i mjesto. Dobiješ vrlo kratak odgovor prigušenog glasa i bez ikakvog logičnog objašnjenja.

Bože, pa red je. Ne možemo dočekati Uskrs u prljavštini.

Ok, razumijem taj dio, ali ne razumijem to naše ’’red je’’ koje se pretvori u gastronomsko pretjerivanje kao da otprilike očekujemo 12 x 2 apostola da se pojave ujutro na našim vratima, pa ono čisto da se nađe šest vrsta kolača, minimalno 30 sarmi, pečena svinjetina i 3 kile  francuske salate. Tu ćete hranu probavljati do blagdana Isusova uzašašća ili Spasova, po staroverski, i onda ćete shvatiti da vam je kasno da krenete u pripreme za ljeto, i da eto po tko zna koji put nećete imati pločice, osim, naravno, onih keramičkih u vašem WC-u.

Uslast, dok ispijate popodnevnu kavu i jedete ledeni vjetar.

Završnica uskrsnoga maratona doseže vrhunac  nekako na Veliku subotu, kada se iz svakog dvorišta može namirisati kuhana šunka i domaći kruh. Pod pretpostavkom da vam nije zagorio. Neizostavna je to kombinacija od koje i sada dobijem zazubice. Ako se ispostavi da je šunka savršeno skuhana, to je dobar znak da će svi za doručkom hvaliti domaćicu i uskrsno će slavlje biti nezaboravno.  

No prije toga, potrebno je odnijeti sve te divne pripravke u Božji hram na posvetu.

E, to vam je tek posebna priča uskršnjega jutra nakon koje crkva lagano dobije miris pušnice i kuhanih jaja, a sve u kombinaciji s tamjanom.

Na Veliku subotu bilježi se i ekonomski rast, odnosno rezultati trošenja novca koji nemate. Glavno okupljalište je uobičajena velikosubotnja špica zvana tržnica iako ja preferiram pijaca. Uz domaći sir, rotkvice i mladi luk (jer je bašča podbacila) znatno je zabilježena i prodaja pletenih košara, aka korpi u koje je svu tu hranu potrebno aranžirati. Ukoliko preveslate Facebookom sada, dok jednim okom drijemate jer ste u komatoznom, predoziranom stanju od francuske salate,  vjerojatno ćete zamijetiti kako su one revne online kućanice uslikale svoju korpicu s uskršnjim doručkom. To je nova generacija koja stigne apsolutno sve, i to sa savršeno ispeglanom kosom, a na Instagramu su ime i prezime zamijenili titulom mommy. Naime, otkako su rodile, prestale su koristiti svoje ime i izgubile vlastitu osobnost. One su sada samo mame.

Baš čudna neka pojava.

Uz to, djecu naslikavaju odjevene u životinjske karikature. Bit će da je opet neki trend zavladao pa me čisto strah otvoriti Instagram jer će me zasuti pilići, zečevi i jaja koji nalikuju na malene ljude.

Ok,  kužim da volite svoju djecu i sve je to fantastično, i ja bih volio svoju da ih imam, ali maškare su bile prije otprilike dva mjeseca. Hvala.

Još nisam završio s temom uskrsnih priprema, a i imam par dogodovština za ispričati, tako da, ako niste već ubili oko desertom, nastavite lijepo čitati.

Uz pletene korpice izrađene od najboljih šiba, nezaobilazna stavka i točka na i u cijeloj priči visinskih priprema jesu i ručno (naglasak na ručno) rađeni miljetići koji će prekriti te divne darove. Ne do ti Bog da kupiš onaj u Kiku ili Jysku (nikad ne znam kako se izgovara).

To vas  može dovesti u nekoliko neugodnih situacija. Ako si fulala ove godine, sačuvaj ovaj tekst za sljedeću i prati upute.

Ukoliko ste prava ljubiteljica slavonske tradicije, zlatoveza i rubine aka originalna Šokica, a ne došlja, onda vam je tamo neka šukunbaba ostavila ručno (opet naglasak na ručno) izvezeni miljetak koji ćete baš za tu prigodu izvući iz škrinje, oprati i uštirkati da bude kao flis papir za taj dan. Opet, ne do vam Bog da ga ne opeglate jer bi Slavica (ona što plijevi jezikom okućnice iz neke prošle priče) mogla primijetiti da ste baš aljkava žena. Primijeti li da ste stavili kupovni, mogli bi se uskoro naći i na društvenoj margini.

Stoga nemojte riskirati svoj ugled i uštirkajte milje. Nipošto ne stavljajte ono kupovno iz trgovine. Relativno su prihvatljiva ona naručena po mjeri od štovatelja zlatoveza i ostalih tradicijskih rukotvorina.

Jedne godine, zbog prirode posla koji obavljala, moja Kety nije mogla prisustvovati “eventu”, neslužbeno znanom kao posveta jela, a službeno izbor za najljepšu košaricu sela, stoga je meni pripala čast da ponesem obiteljsku košaricu na svetenje. Znači, sve što je postojalo u meni je umrlo toga dana od sramote, jer tko je vidio da dječak, u najosjetljivijim godinama, ide na event koji je rezerviran isključivo za žene. Molio sam Boga i sve svete da ne sretnem nikoga od svojih vršnjaka, što se, naravno, nije dogodilo. Mislim da sam ostatak sjećanja potisnuo, ali je ostalo zorno sjećanje na miris šunke i nelagode toga Uskrsa.

Što da vam velim, razbijao sam društvene barijere.

Jedna od vrlo važnih kategorija na Uskrs je ona ’’u što si se ponovio’’.

Ni pod razno se nisi mogao pojaviti na misi, a da nisi imao nešto novo što ti je zec (stilist) ostavio u gnijezdu. Dječaci bi se najčešće pojavljivali u novim bijelim tenisicama, koje bi se do kraja dana zazelenjele unatoč prijetnjama majki da će im izvući uši jer bar na taj dan moraju biti čiste.

Jedne godine modni trend su bile sky kožne jakne u različitim zemljanim tonovima koje su se prodavale na gamare, u Bosni u Arizona marketu, šatro znanom kao Koridor. Ženska je populacija, i stara i mlada u potpunosti bila zaluđena tim “trendom”. Na uskrsno jutro polovina djece je osvanula u gotovo istim jaknama. Bio je to sky modni blam koji je zbog svoje slučajne uniformiranosti nalikovao na Titov summit, a ne uskrsno slavlje.

I to vam je moda.

A znate tko je prezirao modu i ’’u što si se ponovio’’? Strina Cvija Kovačeva, ona koja je voljela Thompsona i ’’Za dom, spremni’’. Ta je uvijek molila Boga da na Uskrs bude hladno i kišovito, tako da nitko ne može paradirati u novim cipelama i odjeći. Nije Cvija bila zla, već je htjela zaštititi svoju mnogobrojnu djecu kojoj zec za Uskrs nije mogao donijeti nove oprave kao ostaloj djeci u selu.  

I danas postoje takvi među nama, ali ih rijetko vidimo, ne zato što ih ne možemo primijetiti, već zato što smo fokusirani isključivo na sebe, i u ovom slučaju, tanjur ispred sebe.

Sretan vam Uskrs, dragi moji!

Sretno sa žgaravicom i oprezno s jajima.

Vaš imigrant koji je popio svu pamet svijeta.

Add Comment

Click here to post a comment