Priče/Stories

“Jebali vas pederi!?”

Napomena: ako spadate u kategoriju čitatelja slaboga srca, šturih svjetonazora i nepoznavatelja crnog humora, sarkazma i ironije, toplo preporučujem da napustite ovaj tekst i koncentrirate se na novu epizodu Bujice ili Pressice. Ipak ćete tamo nešto više naučiti nego ovdje.

Ukoliko vam znatiželja nije dala mira, a bojite se da će vam duša biti okaljana nakon što skončate ovu literarnu avanturu, za pokoru, po mojoj preporuci, izmolite tri očenaša.

Je li raj osiguran time, jamčiti ne mogu. Provjerit ćete to sami, kada za to dođe vrijeme. Prije ili kasnije ne gine vam, i  ovisi o vama i o Onom gore.

Hvala vam unaprijed.

Kada ste ugledali ovaj naslov, vjerojatno ste ostali zatečeni. Jasno mi je u potpunosti, jer sam i sam ostao zatečen naslovom koji me tamo negdje iza ugla internetskih prostranstava natjerao na razmišljanje o toj kontroverznoj riječi koja definitivno para uši.

Ono što mogu reći  je da smo mi (Hrvati) najkreativnija nacija po pitanju psovki i pogrdnih nadimaka. To nam odmah stoji u Wikipediji u vrhu najvećih dostignuća, poput onih sportskih Janice Kostelić i Vatrenih te najboljeg trenera Ćire Blaževića kojeg smo isto tako okitili šarmantnom titulom Pedera. Ćiro je bio i ostao najveći peder u hrvatskoj nogometnoj povijesti, a i zahvaliti možemo što je taj stari šarmantni pederikos učinio riječ peder iznimno smiješnom i domicilnom, poput one staroverske – pizda ti materina.

Mislim da nikada u životu nisam napisao toliko pogrdnih riječi u jednoj rečenici.

Izrekao definitivno jesam, ali napisao nikada.

Isto tako mislim da se ništa kontroverzno ne nalazi u ovom naslovu teksta, jer ako ćemo ju promatrati s gramatičkog aspekta, vrlo je jednostavna proširena rečenica. Ona je istovremeno i vulgarna jer naglašava radnju, ali ne bilo kakvu radnju, već onu iza zatvorenih vrata.

Pametnom dovoljno jer pretpostavljam da vam je kvocijent inteligencije puno veći od M.A. koji je napisao sljedeće u komentarima na jednom portalu: “jebali vas svi pederi zato sto objavljujete ovakve vijesti.”  Bio je to komentar na vijest o voditelju Eurovizije koji se drznuo pred kamerama poljubiti svog supruga/partnera, što god.

A nekada smo komentirali pjesme na Eurosongu.

Danas komentiramo pedere.

Nekada je možda i M.A. plesao na “Hajde da ludujemo ove noći” ili “Čujem kao nešto do you wanna dance”, a možda i nije. Možda je te pjesme pjevao u sebi dok se igrao s bagerima i traktorima, jer su bile po patrijarhatu predviđene za nježniji spol.

Dječaci ne slušaju Tajči i Sanju Doležal.

A meni su uvijek bile najdraže.

I što sad?

Uglavnom nikada nećemo znati što je to potreslo M.A. da počasti svekoliko pučanstvo svojom “pismenom opaskom”, ali su svakom slučaju možemo se upitati kamo ovaj svijet ide kada danas, u 21. stoljeću gledamo te “razvratnike” koji iskazuju ljubav u javnosti?

Koji je pravi put?

Put istine, ljubavi i suživota.

Možda u utopiji, ali koliko je meni poznato na vrbi još nije rodilo grožđe, jer komentari ne odražavaju ono što u suštini želimo, istinu, ljubav i suživot, ili se bar pravimo da želimo kako bi na vanka izgledali što sofisticiranije sa širokim horizontima. Nažalost ti horizonti su uski poput andrijaševačkog sokaka službenog naziva Ulica Ante Starčevića, a nama sadašnjim i bivšim starosjediocima znana pod nazivom “babin šupak”.

Babinim šupkom nije kročila Claudija Beni, ali se nekoliko puta na Eurosongu zapitala kojim putem treba pravo, a kojim skrenuti. Nažalost nikada nije doznala pravi put. Ipak ostala je lošija i bolja i u sebe sigurna, a za pedere nije marila jer je njima bila uvijek okružena. Upravo njima može zahvaliti jer su proslavili njezinu koreografiju znanu kao dva naprijed, dva natrag i hopa cupa.

Ako nekog zanima, Claudija Beni je te godine završila na 15 mjestu s 29 bodova i ušla u anale hrvatske Eurosong povijesti, i to ne po dobru.

Dotičnog M.A. nije potresao plasman Claudije Beni niti to što Roko nije s krilima uspio uletjeti u finale, jer mu je otegotna okolnost bio Jacques. M.A. je potresla vijest popraćena fotografijom poljupca dvojice muškaraca na televiziji. Shvaćam njegovu duševnu bol jer je, sudeći po komentaru, bio uznemiren objavljenom pričom kao i tristotinjak onih koji  nisu članak niti pročitali, nego im je bilo dovoljno vidjeti naslov da upale baklje i krenu u pedersku inkviziciju preko Facebooka, jer je još rano za kamenovanje povorke ponosa.

Što je mene uznemirilo?

Prije svega činjenica da poznajem osobno toga M.A. koji me poprilično neugodno iznenadio, ne svojom izjavom, već  kvocijentom inteligencije koji je toliko nizak da nije u mogućnosti primijeniti palatale, a o velikom slovu i interpunkcijskim znakovima je suvišno i govoriti. Usput, fakultetski je  obrazovan što dodatno ovu nesretnu priču čini još žalosnijom. Pri tome ne tvrdim da sam ja Ivana Brlić – Mažuranić, iako u posljednje vrijeme pišem lijepe sastave na temu prirode, društva i nostalgije, ali za razliku od dotičnog koji se javlja iz tamo neke Tri Pizde Materinske Općine, gdje je voda zatrovana arsenom, ja još uvijek, doduše, donekle mogu napisati suvislu rečenicu koja će završiti točkom.

U nastajanju ovoga teksta polako shvaćam da sam prekršio dano obećanje kako neću osuđivati ljude zbog njihove gluposti, jer su nam i oni prijeko potrebni kako bi mogli sagledati svijet iz različitih kuteva i shvatiti to neko njihovo iskustvo, ali i ovoga puta sam odlučio baciti kamen i spucati Mariju Magdalenu (ne onu Doris Dragović) usred čela, samo zato što ima drugačiji stav i  iako ima slobodu govora i pravo na izražavanje svoga mišljenja.

Isto tako smatram da bi nekima ta ista sloboda, nekada, ali samo nekada trebala biti ograničena.

No, opet ne mogu, a ne priupitati spada li mržnja prema nekome ili nečemu u kategoriju stava?

Odgovor je nemoguće dati kao niti na pitanje što je prvo bilo – kokoš, jaje ili peder.

Koje iskustvo M.A. ima s pederima kad ih tako lijepo poziva na radnju?

Vjerojatno nikakvo.

Ili je možda prikriveni peder.

Doznati opet nećemo kao što nikada nismo doznali jeli slušao Tajči i Doležalku kao niti točnu adresu letećih medvjedića, koji se još negdje taljigaju po šumarku skrivenom. I koga uopće briga gdje su, dokle god nas uveseljavaju na televizijskim ekranima. Isto tako nas nije briga je li M.A. peder ili nije dokle god ne sije mržnju kao i dobar dio Hrvata na čelu s popovima i Željkom Markić koji misle da je opstanak hrvatskih kromosoma upitan zbog pedera jer se oni ne mogu razmnožavati, a nekih ih je čudom sve više.

Svašta.

Za ovu vrstu problema, konkretno izumiranje hrvatstva, svaki put kada se provozate Cvelferijom i vidite selo prepuno natpisa “Prodaje se”, zahvalite Vladi i političarima, ali isto tako nemojte biti previše sebični, prepoznajte i svoj trud u toj cijeloj priči jer ste jednako odgovorni za sve što se događa. Nisu pederi uništili hrvatsku demografiju, već pederčine. A nema većih pederčina od onih koji u prikrajku Facebooka čekaju da netko nešto objavi kako bi mogli svojim prstima prepunih zanoktica i tragova nikotina ostaviti nepismeni trag mržnje u internetskom svijetu. A kada je potrebno dignuti glas za nepotrebne stvari, prvi su na bojišnoj crti društvenih mreža, ali i dalje će zasigurno, jer im tako odgovara, živjeti na minimalcu, koji će kasniti pola godine, voziti auto na leasingu (ne onaj Gabrijele Žalac) i komentirati one koji ih ni po čemu ne ugrožavaju.

Pederi su navodno i pedofili – vrlo često uvriježeno mišljenje koje, ako iole imaš tri čiste u glavi, nećeš izroditi.

Ne, pedofili su dobrim dijelom oni kod kojih se idemo ispovijedati, ali isto tako ti isti muškarci u haljama su i nezakoniti očevi i pederi koji nam prodaju maglu i imaju velika muda stati ispred ovaca i reći im da nisu dostojni Boga, da su razvratni i da je jedini način odlaska u raj kupovina putne karte koju otplaćujemo kroz nedjeljne milodare, ali ne bilo kakve, već papirnate. Prema jednom potrbušnom svećeniku, koji je volio govoriti o prežderavanju za vrijeme blagdana, (stanka za ironiju) Bog ne treba kovanice, Bog zaslužuje samo papirnato.

Ako postoji pakao, on će zasigurno gorjeti u devetom krugu s ostalim pederčinama ovoga svijeta.

No i za takve treba imati razumijevanja, ili po onoj vjerskoj, tko tebe kamenom, ti njega kruhom. U ovom slučaju predlažem kruh tri dana star, jer će ga ipak barem malo osjetiti prilikom udarca. U slučaju da vodite polemiku s osobom čiji je obraz deblji od đona, a moždana funkcija se odvija na razini makovog zrna, bolje vam se okrenuti i otići i ne trošiti dragocjeni kisik na tu osobu i uvjeriti ih da je Zorica Brunclik (ili kako sam je ja donedavno zvao, Zorica BrusLi)  bila u pravu kada je zapjevala: Sve je ljubav što očima vidiš, i sve čemu možeš da se diviš.

Mi zapravo biramo želimo li vidjeti svojim očima ljubav ili mržnju.

Ja, primjerice, vidim uvijek ljubav, osim u slučaju M.A. gdje je trenutno nemoguće vidjeti ljubav, jer je izostao argument ljubavi u gore navedenoj izjavi. Ako napravim odmak od te priče, navedeni je fenomenalno draga osoba u međuljudskim odnosima, i vjerojatno je omiljena osoba u prirodi i društvu.

Super, ništa novo!

Svatko od nas se po nekim genetskim postavkama rađa kao dobra osoba bez ikakve dvojbe, ali svojim postupcima ili izjavama ta dobrota se može drastično smanjiti na životnom barometru u očima drugih.

Ako ćemo ići korak dalje u analizi proširene rečenice, ljubav za M.A. aka komentatora nije opcija za sve, što je apsurdno jer je komentator od malih nogu naučen na ljubav, ali ne ljubav bez granica. On je odgajan u tom nekom duhu gdje smo učeni da je sve ono što je drugačije od nas  ružno, neprirodno ili pak sodomistički nastrojeno. Isto tako će on, kao i dobra većina poštenih građana, otići u nedjelju u crkvu, moliti Boga, uplatiti ratu za kartu za raj, a isto tako poželjeti smrt svima onima koji se nisu u mogućnosti ukalupiti u precizno kreirane društvene norme, tradicije i običaje. Ok, možda ne smrt, ali definitivno u ovom slučaju prenamjenu Golog Otoka, jer ipak to ide rukom pod ruku kao i Jasenovac i Gradiška Stara.

Po mnogima idealno rješenje.

A po mnogima je i Hitler bio cool osoba jedno vrijeme, dok vrag nije odnio šalu, pa i danas zbrajamo žrtve jednog od najvećih pokolja u povijesti čovječanstva.

I da, pri tome ne stavljam pedere i Židove u isti kontekst, ali važno je napomenuti da izjave mržnje poput ove u naslovu pripremaju put za nešto ružno. Nekome će ovo biti bezazlena izjava, nepromišljeno udaranje po tipkovnici, i to je ok. Svakome nešto izleti, ali nije prihvatljivo vidjeti da je na jednom članku  uzgojeno i nekoliko stotina hektara istomišljenika koji su se ujedinili protiv tzv. opasnih pedera.

Ma bravo.

Super ste.

I nemojte zaboraviti izaći na izbore i glasati za te iste pedere na sljedećim parlamentarnim izborima.

Hvala na pažnji i do sljedećega puta,

vaš imigrant koji je popio svu pamet svijeta.

Add Comment

Click here to post a comment