Priče/Stories

Tri prekida I zaruke

Dragi moji, 

bilježim se sa štovanjem.

U posljednje su vrijeme imigrantske poslanice  izostale, stoga je vrijeme da se oglasim, ako ništa drugo, čisto da znate da sam još uvijek živ.

Već nekoliko proteklih tjedana slušam kako je Merkur u retrogradu, i mislim, koja je to pizda materina?

Dosadna objašnjenja na internetu u određenom položaju planeta koji utječu na naše raspoloženje nisu me pretjerano zanimala, međutim, zapeo mi je za oko podatak da je to razdoblje kada se događaju velike životne promjene, shvaćanja i novi počeci.

Ako čitate ovaj tekst negdje u kolovozu, znajte da je Mars već napustio retrograd (što god to značilo), a šteta kataklizmične pojave i dalje se zbrajaju. Bilanca je jednostavna, nekoliko slomljenih srdaca, more prolivenih suza i jedan lijepi brušeni dijamant. 

Krenimo ispočetka. 

Priča o Merkuru se vrtjela već neko vrijeme, ali sam ju potpuno izignorirao.

Naivno sam pomislio da će me Merkur zaobići, međutim dogodilo se suprotno. Pogodio me poput kometa.

Toga  subotnjeg  vrućeg srpanjskog popodneva krenulo je s malim stvarima. Ukratko, krepala mi pegla, a i fotoaparat nije snimao neko vrijeme.

Stoga se bilježim sa štovanjem krvavom Merkuru. 

Vrlo brzo se na odstrijelnoj Merkurovoj listi našla  i moja frendica Taylor koja je krajem srpnja doživjela ljubavni brodolom nakon petogodišnje veze s mlađahnim kurčevitim australijskim imigrantom srpskih korijena. Svi su bili u šoku osim mene. 

Mirisalo je na prekid jer je prestao pokazivati interes tijekom srpnja, za vrijeme, pogađate, Merkura u retrogradu. 

Pokušali smo svim silama uvjeriti Taylor da je luđakinja koja previše analizira, te da je tip potpuno zaposlen. Uz koktele i “razumljive” sex i grad  teze koje su se protezale preko “sigurno je pod stresom zbog posla”, “sve je u tvojoj glavi”, “prestani analizirati”, pa sve do “sve će biti u redu kada ga opet vidiš”, pokušavali smo odgonetnuti što je to u glavi zagonetnog visokog Srbina koji je reket zamijenio kuhačom i svojim delicijama oduševljavao bogate Amerikance za koje kuhanje podrazumijeva operaciju zvanu otvaranje konzerve ili uključivanje mikrovalne. 

Opet, ukratko, iako je krenulo na dugo, Taylor je kukavički u tišini Hamptonsa nakon trosatnog taljiganja u šinobusu  uz pokojeg cvrčka nogirana petkom uvečer, uvriježenim kao Veliki Petak.

Konjinu nije bilo briga to što je u ponoć otišla iz njegovog doma. Bez poziva ili poruke, seronja je tek uspio kukavički prošaptati dvije rečenice. Tay je stajala ukočeno i u nevjerici, a onda ju je zapljusnuo val bijesa i u zadnji trenutak je odlučila skupiti ono malo što je preostalo od veze. Pri tome mislim na nakit koji dobila na poklon. Nekoliko dana poslije založila ga je te od propale veze alimentirala tisuću dolara, dala nove pramenove i uplatila sat plesnog tečaja. Deset posto od iznosa je stavila štednju, a ostatak utrošila na šivanje još jednog golemog ljubavnog ožiljka uz pomoć nekoliko slatkih, pitkih, ali ubitačnih koktela. 

Dan nakon završetka njezine epizode Ljubavi u zaleđu, okončana je i moja, pa smo se uz vino i gitare (bez Maje Blagdan) okupili kod mene kako bi zajedno “otračili” kraj jednog poglavlja. Moj prekid je bio kao kugla koja te iza ugla opizdila u prsni koš i izbila ti zrak iz pluća zajedno s morem suza. Kriviti Merkur nije imalo smisla, iako je tada bio jedini izdajnik kojemu sam mogao prišti kraj jednog poglavlja, ali isto tako sam bio svjestan da je došao kraj odnosu koji je mjesecima vegetirao u komatoznom stanju. Vrijeme je bilo povući taj okidač i nastaviti dalje. 

Prekidi su bolna stvar i svatko se nosi na svoj način. 

Moj je iznimno dramaturški s enormnim količinama vodopada.

Kako to inače biva, svi prolazimo kroz nekoliko faza: 

Prva je nevjerica.

Druga je neobjašnjiva tuga, poput čuvarine na kojoj ne možeš prestati plakati.

Nakon tjedan dana dolazi do pokopa, uz nošenje crnine i neprestanog prisjećanja na pokojnika u najboljem svjetlu.

Nakon malo više od mjesec dana dolazi ona bolja faza zvana “teraj se u tri pizde materine” gdje ohrabreni floskulama naših dragih frendova i frendica dižemo sidro raspolovljenog Titanika znanog kao srce, napuštamo luku i krećemo u nove avanture obećavajući si da nas više nikad t nitko neće tako povrijediti, do, naravno, sljedećeg pristaništa na kojem zaboravimo sva ona loša iskustva i nadamo se dobrome i lijepom. 

Usput rečeno, i Leonardo Di Caprio se nadao sretnom završetku, ali za njega nije bilo mjesta na plutajućim vratima. 

Svi smo mi bili jednom Leo, ali kada već biraš, budi Kate i zgrabi ta vrata i plivaj, sestro. 

Vrlo brzo smo doznali da nesreće obično stižu u neparnom broju, jer je naš poslovni kolega Darius također toga vikenda krstario na Titaniku te je završio dnu Bermudskog trokuta.

U ponedjeljak je došao snužden i pokisao. Prva pomisao mi je bila ta da je imao buran vikend, međutim i on je bio nogiran.

I tako smo formirali naš mali klub Slomljenih srdaca. 

Pegla i kamera su postale pičkin dim. 

Nažalost, ne mogu se ispričati za prostačenje, jer je jednostavno odraz trenutne situacije. 

Pokušajte izreći na glas, pomaže. 

Taylor je promijenila kosu, Darius je pustio kozju bradicu (njegov vid promjene nakon prekida), a moja se promjena odrazila na pad kilograma i gubljenje apetita, uz nekoliko kutija cigareta i hektolitre kave koji su bili hrana za dušu, a ne nužno za tijelo. Rezultat –  hlače iz 2016. godine koji su uslijed “sretnog” poglavlja koje je obilovalo kasnim večerama i sladoledom u dvoje otkazale poslušnost u području stomaka, sada stoje kao salivene. Prednost prekida jednaka je gubljenju kilograma i pronalasku sebe/se te svojevrsnom ponovnom rađanju uz činjenicu da se polako rješavate stečenih navika te da vas i dalje one male sitnice podsjete na tu osobu pa nakratko oni mali šavovi na srcu popuste. Osjetit ćete nakratko bol koja ubrzo nestane, pa se opet vrati i tako u krug, nekoliko mjeseci, dok u potpunost virus znan kao propala veza u potpunosti ne napusti vaš organizam. Lažem, nikada se nećete u potpunosti očistiti, jer će uvijek postojati  oni mali tragovi koji će vas podsjetiti na taj odnos ili tu osobu, ali će biti s vremenom lakše.

Bar tako kažu. 

Ja sam još negdje u sredini. 

Preko Atlantika pak sve u znaku ljubavi. Dok nekome ne smrkne, drugome ne svane. 

I dok smo mi oplakivali završena poglavlja u cunamiju suza, moja draga frendica je u isto vrijeme, nakon više od 10 godina, okončala Santa Barbaru, ljubavnu dramu. Hvala Bogu, nije još jedna tragedija, već zapravo vesela vijest. Eden i Cruz su napokon nakon 1000 epizoda odlučili uploviti u bračne vode, nakon što je ova bila više od mjesec dana zatrpana u snijegu. 

Da je jednostavno bilo nemoguće imati drugačiji kraj, odnosno početak, bili smo svjesni svi, osim glavnih aktera. Promatrali smo cjelokupnu ljubavno-prijateljsku zavrzlamu s velikim zanimanjem, i iako se nekada činilo kako neće biti Happy End, potajno smo navijali i znali da Kupidi u pelenama rade prekovremeno. 

Na upit Hey, jesu njih dvoje zajedno više nismo niti odgovarali, nego smo verbalnu retoriku zamijenili onom gestikularnom u vidu kolutanja očima sa zaključkom da nisu, ali da će vjerojatno biti onda kada postanu svjesni činjenice da su jedno za drugo. Valjda je kolektivna svijest bila toliko jaka da drugačije nije moglo biti. 

Ona je bila već davnih dana pogođena ljubavnom strijelom, a on je evidentno bio malčice kurčevit i nedohvatljiv, zagubljen na ljubavnim tračnicama sve dok debeljuškasti Kupid nije odlučio umjesto luka i strijele iskoristiti malj i maznuti ga po glavi, a sve zbog toga da napokon shvati što propušta, i usmjeriti ga na pravi kolosijek zvani Jelena. Sva sreća da je bio dovoljan jedan udarac u glavu da krv napokon dođe do srca i shvati da je ljubav uvijek bila tu, negdje iza ćoška. 

Do godine u svibnju svi ćemo se okupiti na ćošku i slaviti njihovu ljubav.

Kumovima na čast, a mladencima na dar. 

Vaš imigrant koji je popio svu pamet svijeta. 

Add Comment

Click here to post a comment